O knjizi
Vladislav Petković Dis rođen je 10. marta 1880. u Zablaću kod Čačka. Utopio se u Jonskom moru 30. maja 1917.
Pesnik; učitelj, sudski praktikant; ratni dopisnik.
Školovao se u Čačku i Zaječaru.
Od 1903. živi u Beogradu. Boem.
Prva štampana pesma „Idila“ (1903). Poslednja za života objavljena – „Nedovršene pesme, III“ [Al’ propast tuđa nije moj san…] (1916).
Hiljadu devetsto petnaeste povlači se sa srpskom vojskom preko Albanije, zatim se sa Krfa prebacuje u Francusku.
Za sobom je ostavio dve pesničke zbirke: Utopljene duše (1911) i Mi čekamo cara (1913).
Tematsko-filozofski i egzistencijalni okvir Disovog stvaralaštva imenuju tri bitne pesme: „Tamnica“, „Možda spava“ i „Nirvana“. U njima je sadržana sva lepota, sva magija i sva metafizika njegove lirike. Preovlađuju motivi jeseni i smrti, koje autor oblikuje snovidovno i vizionarski, u iskazima sklopljenim od iracionalnih slika, intuitivnih prosvetljenja, duševnih poniranja u onostrano. Srpski stih obogatio je novom muzikalnošću; poigravao se logikom, uveo je metričke obrasce lirske narodne poezije, sintaksu srodnu govornoj.
U satiričnim pesmama oporo se razračunava s porocima sveta („Raspadanje“), izvrgava bespoštednoj kritici srpsko društvo svoga doba („Naši dani“).
To je onaj život gde sam pao i ja
S nevinih daljina, sa očima zvezda
I sa suzom mojom što nesvesno sija
I žali kô tica oborena gnezda.
To je onaj život gde sam pao i ja
Sa nimalo znanja i bez moje volje,
Nepoznat govoru i nevolji ružnoj.
I ja plakah tada. Ne beše mi bolje.
I ostadoh tako u kolevci tužnoj
Sa nimalo znanja i bez moje volje.
I ne znadoh da mi krv struji i teče,
I da nosim oblik što se mirno menja;
I da nosim oblik, san lepote, veče
I tišinu blagu kô dah otkrovenja.
I ne znadoh da mi krv struji i teče…
Dis
Autor: Vladislav Petković Dis
Priredio: Jovan Pejčić
ISBN 978-86-88895-62-0
Dimenzije: 13,5 x 22,5 cm
Obim: 158 strana
Tvrdi povez