Laza Kostić: Ej, ropski svete!

Laza Kostić: Ej, ropski svete!

Laza Kostić: Ej ropski svete! Ej, ropski svete! kuda ću pobeći s obraza tvoga, s obraza tvoga trpežljivoga? Da propadnem u zemlju od ljute sramote sa tvoje grehote? Il’ u nebo da skačem? U nebo? Ta tu je tek najropskije blaženstvo blaženih robova, najveća samovolja – Bog! A nebo? Nebo je samo ugnuta stopa gospoda

Read more