Mahatma Gandi: epitaf Tolstoju

Neprežaljeni veliki Tolstoj

Veliki Tolstoj napustio je ovo smrtno telo u dubokoj starosti, u 82. godini. Tačnije je reći „napustio je svoje smrtno telo“ nego „umro je“. Ne može biti smrti za Tolstojevu dušu. Njegovo ime će zauvek ostati besmrtno. Samo se njegovo telo, koje je bilo od zemlje, vratilo zemlji. Tolstoj je bio poznat u celom svetu, ali ne kao vojnik, iako je nekad imao reputaciju sjajnog vojnika; ne kao veliki pisac, iako zaista uživa sjajnu reputaciju kao pisac; niti kao plemić, iako je posedovao ogromno bogatstvo. Svet ga je znao kao dobrog čoveka. U Indiji, nazvali bismo ga maharišijem ili fakirom. On se odrekao svog bogatstva i napustio ugodan život da bi živeo kao običan seljak. Velika Tolstojeva vrlina bila je da je sproveo u praksi ono što je propovedao. Otuda se hiljade ljudi verno drže njegovih reči i njegovog učenja. Osnova tog učenja je bila religija. Pošto je bio hrišćanin, verovao je da je hrišćanstvo najbolja religija.

On, međutim, nije osuđivao nijednu drugu religiju. Naprotiv, rekao je da je istina nesumnjivo prisutna u svim religijama. Istovremeno, ukazao je da sebični sveštenici, bramini i mule iskrivljuju učenje hrišćanstva i drugih religija i zavode ljude na stranputicu.

Tolstoj je posebno čvrsto bio uveren da sve religije, u suštini, smatraju da je snaga duše nadmoćna nad brutalnom silom i učio je da se zlo vraća dobrim, a ne zlom. Zlo je negacija religije. Bezverje se ne može izlečiti bezverjom, već jedino verom. U religiji nema mesta ni za šta drugo osim za saosećanje. Pobožan čovek neće želeti zlo čak ni svom neprijatelju. Zato, ako ljudi hoće da slede put religije, moraju da čine samo dobro.

U svojim poslednjim danima, taj veliki čovek mi je napisao pismo da pohvali brojeve časopisa Indian Opinion u kojima sam izrazio iste te ideje. To pismo je na ruskom. U ovom izdanju dajemo prevod na guđarati, zasnovan na prevodu na engleski *.

Taj prevod vredi pročitati. Ono što je tu rečeno o satjagrahi zaslužuje da se svi zamisle nad tim. Po njemu, naša borba u Transvalu ostaviće trag u svetu. On kaže da svi mogu da mnogo nauče iz toga. On ohrabruje satjagrahije i uverava ih da će dobiti pravdu od Boga, ako ne od vladara. Ovi drugi, pošto su zaljubljeni u svoju snagu, svakako neće biti srećni zbog satjagrahe. Uprkos tome, stjagrahi moraju imati strpljenja i nastaviti da se bore. Navodeći još primera iz Rusije, Tolstoj tu kaže da i tamo svakodnevno vojnici okreću leđa svojoj profesiji. On je ubeđen da iako taj pokret zasad nema opipljlivih rezultata, on će na kraju procvetati i Rusija će biti slobodna.

Veliko je ohrabrenje što za naš poduhvat imamo blagoslove jednog velikog čoveka kao što je Tolstoj. U današnjem izdanju objavljujemo njegovu fotografiju.

M. K. Gandi

Časopis Indian Opinion, 26, novembar, 1910

* Napomena: misli se na Tolstojevo pismo od 7. septembra

O fascinantnoj autobiografiji Mahatme Gandija „Moji eksperimenti sa istinom“ opširnije pogledajte ovde.