Zatvoreni krug nasilja

Nasilje se više ne održava zato što se smatra da je ono neophodno, već samo zato što ono postoji odavno i ljudi kojima ono odgovara, tj. vlasti i vladajuća klasa, su ga tako organizovali da ljudi koji su pod njihovom vlašću iz nje ne mogu da se izvuku.

Vlasti su u naše vreme – sve vlasti, i najdespotskije kao i najliberalnije – postale ono što je Hercen veoma tačno nazvao Džingis-kanom sa telegrafom, tj. nasilne organizacije koje u svojoj osnovi nemaju ničeg osim grube proizvoljnosti a pored toga se služe svim sredstvima koje je izmislila nauka za sveopštu mirnu delatnost slobodnih i ravnopravnih ljudi, da bi porobljivale i ugnjetavale ljude.
Vlasti i vladajuća klasa sada se više ne oslanjaju na pravo, pa čak ni na privid pravednosti, nego na takvu veštačku organizaciju stvorenu pomoću usavršavanja nauke, u kojoj su svi ljudi uvučeni u krug nasilja iz kojeg nemaju nikakvu mogućnost da se izbave. Taj krug se sada sastoji od četiri načina delovanja na ljude. Ti načini su međusobno povezani i jedan drugog podržavaju, kao karike u lancu.

Prvi, najstariji način je zastrašivanje. Taj način se sastoji u tome da se postojeće državno ustrojstvo (kakvo god ono bilo – slobodno republikansko ili najsurovije despotsko) predstavlja kao nekako sveto i neizmenljivo, pa se zato najsurovijim kaznama kažnjavaju svi pokušaji da se ono izmeni. Taj način, kako se upotrebljavao nekad, tako se upotrebljava i sada, bez razlike, svuda gde postoje vlasti: u Rusiji protiv takozvanih nihilista, u Americi protiv anarhista, u Francuskoj protiv imperijalista, monarhista, komunista i anarhista. Pruge, telegrafi, telefoni, fotografija i usavršavanje načina da se bez ubijanja ljudi zauvek izoluju u samice gde sakriveni od ljudi propadaju i bivaju zaboravljeni, i mnogi drugi savremeni izumi, daju im takvu moć da ako vlast jednom dospe u određene ruke, a policija, javna i tajna, i administracija, i državni tužioci i tamničari i dželati svesrdno rade, ne postoji nikakva mogućnost da se vlast svrgne, ma koliko ona bila sumanuta i surova.

Drugi način je potkupljivanje. On se sastoji u tome što se, pošto se od radnog naroda pomoću dažbina uzme njegovo bogatstvo, to bogatstvo podeli među činovnicima koji se za tu nagradu obavezuju da će podržavati i pojačavvati porobljavanje naroda. Potkupljivanje činovnika, od viših ministara do nižih pisara, stvara jednu neprobojnu mrežu ljudi povezanih identičnim interesom – da se hrane od rada naroda – i koja postaje sve bogatija što pokornije ispunjava volju vlasti, uvek i svuda, ne preza ni od čega i u svim oblastima delatnosti rečju i delom štiti državno nasilje, na kojem je i zasnovano njihovo blagostanje.

Treći način ne umem da nazovem drugačije nego hipnotisanje naroda. On se sastoji u tome da se sprečava duhovni razvoj ljudi i da se oni raznim sugestijama održavaju u okviru poimanja života koje je čovečanstvo već prevazišlo, na kojem se temelji vlast državnih organa. To hipnotisanje se u naše vreme odvija na veoma složen način i počinje da deluje od dečijeg uzrasta i nastavlja se nad ljudima do njihove smrti. Ta hipnoza počinje od ranog uzrasta u posebno radi toga osnovanim i obaveznim školama u kojima se deci sugerišu pogledi na svvet svojstveni njihovim precima i direktno suprotni savremenoj svesti čovečanstva. U zemljama u kojima postoji državna religija, decu obučavaju bogohulnom paganizmu crkvenih katehizisa, uz ukazivanje na neophodnost povinovanja vlasti; u republikanskim državama njih uče primitivnom sujeverju patriotizma i istoj tobožnjoj obavezi potčinjavanja vlastima. U kasnijem uzrastu se ta hipnoza nad ljudima nastavlja podsticanjem i religioznog i patriotskog sujeverja. Religiozno sujeverje se podstiče okupljanjem naroda u hramovima, na procesijama, oko spomenika, na praznike, pomoću fresaka, građevina, muzike, mirisa koji omamljuju narod i, što je najvažnije, držanjem takozvanog sveštenstva čija je obaveza da svojim predstavama, patetičnim službama, propovedima, svojim mešanjem u privatni žiot ljudi – prilikom rođenja, brakova i smrti – omamljuje ljude i drži ih u konstantnoj otupelosti. Patriotsko sujeverje se podstiče time što vlasti i vladajuće klase pozivaju narod da se okuplja na državne praznike, na spektaklima, oko spomenika, na proslavama, što sve navodi ljude da priznaju isključivi značaj jedino svog naroda i veličinu jedino svoje države i njenog vladara, a da ne žele dobro drugim narodima, pa čak i da ih mrze. Pri tome despotske vlasti direktno sprečavaju štampu i distribuciju knjiga i govora koji prosvećuju narod i raseljavaju ili zatvaraju sve one koji bi mogli da probude narod iz njegovog sna; osim toga, sve vlasti, bez izuzetka, skrivaju od naroda sve što bi moglo da ga oslobodi i podstiču sve što ga kvari, na primer: literaturu koja podržava primitivno religiozno i patriotsko sujeverje naroda, čulne zabave svih vrsta, pozorišta, cirkuse, teatre pa čak i fizička sredstva omamljivanja: duvan i votku, koji donose glavne prihode državi; podstiče se čak i prostitucija, koja se ne samo priznaje, nego je većina vlasti čak i organizuje. To je treći način.

Četvrti način se sastoji u tome da se pomoću prethodna tri načina izdvoji iz mase na taj način zarobljenih i omamljenih ljudi još jedna skupina od koje će se, podvrgavajući je posebnim, pojačanim načinima omamljivanja i poživotinjenja, načiniti pokorno oruđe za sve surovosti i zverstva koji zatrebaju vlastima. Ta omamljenost i poživotinjenje se postižu tako što se ti ljudi odabiraju u mladom uzrastu, kada kod čoveka još nije ustaljena neka jasna predstava o moralnosti, i izdvajaju se iz svih prirodnih uslova ljudskog života: doma, porodice, zavičaja, razumnog rada, zatvaraju zajedno u kasarne, oblače u posebna odela i teraju ih da uz povike, bubnjeve, muziku i bleštave predmete svakodnevno vrše poznate, za to izmišljene pokrete i na taj način ih dovode u takvo stanje hipnoze u kojem oni već prestaju da budu ljudi i pretvaraju se u beslovesne mašine, koje se pokoravaju hipnotizeru. I ti hipnotisani, fizički snažni, mladi ljudi (zahvaljujući opštoj vojnoj obavezi, danas svi mladi ljudi) opremljeni oružjem za ubijanje, uvek su pokorni vlasti državne uprave i spremni da na njeno naređenje izvrše svako nasilje; oni čine četvrto i glavno sredstvo za porobljavanje ljudi.

Krug se zatvorio i silom se iz njega nikako ne može izaći. Ako neki ljudi tvrde da bi do oslobađanja od nasilja, ili slabljenja nasilja, moglo da dođe tako što bi ugnjetene mase silom svrgnule ugnjetačku vlast i zamenile je novom, takvom za koju ne bi bilo nužno da vrši nikakvo nasilje niti porobljavanje ljudi, i da neki to i pokušavaju da učine, onda ti ljudi samo obmanjuju sebe i druge, a time ne poboljšavaju, nego samo pogoršavaju položaj čovečanstva. Delovanje takvih ljudi samo pojačava despotizam vlasti. Pokušaji tih ljudi da se oslobode samo daju dobar razlog vladajućima da još ojačaju svoju vlast i dovode do toga da se ta vlast još više učvrsti.

Lav Tolstoj, iz knjige „Carstvo Božije je u vama“. Opširnije o knjizi pogledajte ovde