TAMNICA To je onaj život gde sam pao i ja S nevinih daljina, sa očima zvezda I sa suzom mojom što nesvesno sija I žali kô tica oborena gnezda. To je onaj život gde sam pao i ja Sa nimalo znanja i bez moje volje, Nepoznat govoru i nevolji ružnoj. I ja plakah tada. Ne
Read moreGrađanska neposlušnost
Svim srcem podržavam moto: „Najbolja je ona vlada koja najmanje vlada“, a voleo bih da naša deluje brže i sistematičnije. Najzad, sve se svodi na ono – u šta takođe verujem: „Najbolja je ona vlada koja uopšte ne vlada.“ Kada budemo spremni, takvu ćemo vladu i imati. U najboljem slučaju, vlada samo služi svrsi, ali
Read moreSrce tame – Džozef Konrad
Marloov lik donekle je sličan reflektorima Henrija Džejmsa, a verovatno se može govoriti i o direktnom uticaju Džejmsove poetike na Konrada. Poznato je da je Konrad još kao pomorac sa divljenjem čitao dela Henrija Džejmsa, a kada je ostavio život na moru i opredelio se za spisateljski poziv, odlučio je da sa Džejmsom stupi u
Read moreRođeni smo da trčimo
Šta bi moglo da bude zajedničko Skotu Jureku, Emilu Zatopeku, Nelsonu Mendeli, Abrahamu Linkolnu i indijanskom plemenu Tarahumara? Možda će vas odgovor iznenaditi: ljubav prema trčanju. I nešto još važnije od toga – ljubav prema životu i plemenitost karaktera. Zar te stvari imaju neke međusobne veze? Da, tesno su povezane, po mišljenju Kristofera Mekdugala, autora
Read moreMahatma Gandi: epitaf Tolstoju
Neprežaljeni veliki Tolstoj Veliki Tolstoj napustio je ovo smrtno telo u dubokoj starosti, u 82. godini. Tačnije je reći „napustio je svoje smrtno telo“ nego „umro je“. Ne može biti smrti za Tolstojevu dušu. Njegovo ime će zauvek ostati besmrtno. Samo se njegovo telo, koje je bilo od zemlje, vratilo zemlji. Tolstoj je bio poznat
Read moreSaosećanje se ne može zanemariti
Među mnogim zabludama, koje su u raznim istorijskim periodima zaposele umove širokih masa čovečanstva, možda najčudnija – a sigurno najmanje vredna poverenja – jeste savremena samozvana nauka političke ekonomije, zasnovana na ideji da se napredan model ljudskog delovanja može formirati nezavisno od uticaja naklonosti (dobre volje) među ljudima u društvu. Naravno, kao i alhemija, astrologija,
Read moreZatvoreni krug nasilja
Nasilje se više ne održava zato što se smatra da je ono neophodno, već samo zato što ono postoji odavno i ljudi kojima ono odgovara, tj. vlasti i vladajuća klasa, su ga tako organizovali da ljudi koji su pod njihovom vlašću iz nje ne mogu da se izvuku. Vlasti su u naše vreme – sve
Read moreNeznanje najviše usporava čoveka
Kao što smo rekli, sila koja usporava ljudsko kretanje je delom sila trenja, a delom negativna. Da bih ilustrovao tu razliku mogao bih, na primer, da navedem neznanje, glupost i slaboumnost kao neke od čistih sila trenja, ili otpora koji nema nikakvo usmerenje. Sa druge strane, nerealističnost, ludilo, autodestruktivne skolnosti, religijski fanatizam i slično su sve sile određenog karaktera, koje deluju u određenim pravcima. Da bi se smanjile ili u potpunosti prevazišle te raznovrsne usporavajuće sile, moraju se upotrebiti korenito različiti metodi. Znamo, na primer, šta neki fanatik može da uradi, pa se mogu preduzeti mere predostrožnosti, on se može prosvetiti, ubediti i možda usmeriti, a njegove mane pretvoriti u vrline; ali niko ne zna, niti može da zna, šta neki divljak ili slaboumnik može da uradi, pa čovek prema njima mora postupati kao prema masi, inertnoj, bez uma, koju su lansirali pobesneli elementi. Negativna sila uvek podrazumeva neku osobinu, neretko neku uzvišenu, mada loše usmerenu, koju je moguće preokrenuti na dobro; ali sila trenja bez pravca implicira neizbežan gubitak. Očigledno je onda da je prvi i opšti odgovor na gorepostavljeno pitanje sledeći: okrenuti sve negativne sile u ispravnom pravcu i smanjiti sve sile trenja.
Read moreOd dogmatizma do poštovanja pojedinca
Dakako, premda počivaju na istim temeljima, teološki i mehanicistički medicinski dogmatizam imaju različite pojavne elemente. Naime, u okvirima teološkog dogmatizma glorifikuje se božanska moć. U okvirima medicinskog mehanicističkog dogmatizma pak veliča se moć medicinske tehnologije. Da bi se ta glorifikacija više moći očuvala i potvrdila, uspostavljaju se kodifikovana znanja koja se ne smeju menjati. U okvirima teološkog dogmatizma, tako, pečat nedodirljivog koje se stalno reprodukuje imali su propisana crkvena učenja i rituali usvojeni na određenim crkvenim saborima i defi nisani u verskim spisima. U medicinskom dogmatizmu pak status nedodirljivosti poprimili su tumačenje čoveka prema kartezijanskoj paradigmi i njegovo sledstveno mehanicističko tretiranje, što se kontinuirano defi niše i utvrđuje na medicinskim stručnim skupovima i u takozvanim referentnim naučnim časopisima, a onda se i kodifi kuje u vidu takozvanih primera dobre prakse kojom se propisuju terapijske procedure koje će biti primenjivane kod relevantnih dijagnoza.
Read more