Pogledaj Korpu “Poezija i sveto” has been added to your cart.
zakasnicemo-da-budemo-ljudi

Zakasnićemo da budemo ljudi

590,00 дин.

„Svježina kojom pjesme Elme Selimi kadriraju svakodnevne prizore koje smo vidjeli hiljadu puta tako da ih više i ne primjećujemo ima efekat elektro-šoka! Prenemo se, dah nam se oduzme, potrese nas ta vizura koju nikada ranije nismo zapazili, a koja nam je bila neprekidno pred očima! Oštrina i britkost asocijacija, orošenim ponekad dahom melanholije, ponekad opet ubrizganim trnom ironije, nikada ne prelazi ni u dešperatnost, ni u lament, čak ni u cinizam – što je ekstremno rijedak kvalitet u savremenoj poeziji ogrezloj u namjerne jezičke grubosti i odsustvo emocionalnog rafinmana.“

Akademik prof. dr. Ferid Muhić

Kategorija: Product ID: 2389

O knjizi

„Svježina kojom pjesme Elme Selimi kadriraju svakodnevne prizore koje smo vidjeli hiljadu puta tako da ih više i ne primjećujemo ima efekat elektro-šoka! Prenemo se, dah nam se oduzme, potrese nas ta vizura koju nikada ranije nismo zapazili, a koja nam je bila neprekidno pred očima! Oštrina i britkost asocijacija, orošenim ponekad dahom melanholije, ponekad opet ubrizganim trnom ironije, nikada ne prelazi ni u dešperatnost, ni u lament, čak ni u cinizam – što je ekstremno rijedak kvalitet u savremenoj poeziji ogrezloj u namjerne jezičke grubosti i odsustvo emocionalnog rafinmana.“

Akademik prof. dr. Ferid Muhić

***

Nakon Nepotrebnog ambijenta, Elma Selimi, uvjerena da je ambijent koji ona nudi veoma potreban, pred čitalačkom javnošću se pojavljuje sa još jednim rukopisom: Zakasnićemo da budemo ljudi. Radi se o zbirci pjesama i eseja.
Teme koje se pojavljuju u ovom rukopisu su socijalnog karaktera. Autorica ih sagledava iz svog ugla, reflektirajući ih na nas poput magično uokvirenih riječi. Na taj način čitaoca uvlači u svoj ambijent i otvara mu nove vidike, kojih do tad nije bio svjestan ili, ako i jeste, ne u onolikoj mjeri koliko je trebalo. Teme su aktuelne, bliske svakome od nas, sadrže konflikt, akciju, te će nas brzo uvjeriti u svoju složenost, koju sa sobom život nosi.
Tako će Elma još jednom pokazati svoje umijeće koje ostvaruje pomoću pera – složenost tema vješto će pojednostaviti, niko neće ostati imun, pravdajući se neznanjem ili nerazumijevanjem. Dovest će nas do alternative: ostati pasivan ili uraditi ono što je do nas. A šta je to što treba uraditi? To već prepušta nama samima da razgraničimo, da se potrudimo, da damo onoliko koliko možemo kako bismo dunjaluk učinili boljim mjestom za funkcionisanje.
Umjetničku vrijednost autoričinog pisanja ćemo prepoznati i kroz jasno formulisane ideje, koje su najbolje ogledalo pronašle u naslovima. Snagom svog duha, posjedovanjem širine u percepciji stvarnosti i izražajnom kratkoćom Elma će dati smisao besmislu. Stoga preporučujemo ovaj rukopis za čitanje. Pozivamo vas da promišljamo zajedno i otklonimo Elminu bojazan u to da „nećemo biti dobri ljudi“.

Hasna Ziljkić, dipl. žurnalista

***

ELMINA PJESNIČKA FRULA

(Uz zbirku kao pseudonim „Hakovanje rođenja 22041997/7/“ Elme Selimi)

Ogled o poeziji kao hakiranju (ili ako više volite, hakovanju), sa tezom da poeti svoje pjesme izvlače odnekud, ko zna kako i odakle, kao hakeri informacije iz kompjutera?! Zar se treba čuditi što se, poslije VikiLiksa Asanža, poslije Snoudena, pitanje izvora iz kojih se dobijaju najdragocjenije informacije (u koje svakako na samom vrhu spada i poezija), konačno opet ozbiljno postavlja? Prvi put je to učinio Platon prije 2500 godina. Njegova teza je bila da pjesnici zapravo ne smišljaju sami svoje pjesme, nego da ih dobijaju božanskim nadahnućem, u stanju  svetog ludila, trijeznog pijanstva, ekstaze! Da bi ovu tvrdnju učinio svima shvatljivom, Platon kaže da su pjesnici „frule bogova“. Kao što frula ne zna šta svira, niti može sama svirati, tako ni pjesnici u trenucima nadahnuća  ne znaju šta pišu. Svirači frule odaberu frulu na koju će svirati; bogovi odaberu pjesnika koji će biti njihova frula da prenese njihove božanske stihove!

Zaista, odakle pjesnicima njihove pjesme? Pitanje nije ni malo trivijalno, posebno ako se ima u vidu da ni sami pjesnici ne mogu objasniti kako su nastale njihove najbolje pjesme! I najbolji muzičari sa velikom pažnjom biraju svoje instrumente, jer samo vrhunski instrumenti mogu prenijeti sve nijanse muzičkog nadahnuća koje preko njega prenosi umjetnik! U tom smislu, virtuoz na instrumentu i muzički instrument su zapravo tandem hakera, koji prenosi najskrivenije tajne muzičkih genija.  Kao što hakeri ne moraju nužno znati gdje se nalazi kompjuter iz kog uspješno izvlače podatke, tako ni pjesnicima nije neophodno da znaju odakle im stižu stihovi njihovih pjesama; ipak, neophodno je da i oni budu vrhunski „naštimane“ frule da bi mogli uhvatiti i prenijeti melodije koje kroz njih sviraju bogovi ili neko odjeljenje Velike Univerzalne biblioteke, o kojoj govore Pol Valeri i Horhe Luis Borhes, hakira do njih pjesme.

Ova zbirka Elme Selimi je upravo takva božanska frula! Svaka pjesma je originalna, cjelovita, ni jedna jedina nije sastavljana, sklapana, konstruisana nego su sve nastale iz sopstvenog inspirativnog središta, kao što nastane i rascvjeta se  ruža iz sopstvenog pupoljka! Mnoge od njih su uistinu antologijske, uključujući tu i dvije pjesme prepjevane na goranski od pjesnika Ensera Hodže-Resteljičkog. Svježina kojom Pjesme Elme Selimi kadriraju svakodnevne prizore koje smo vidjeli hiljadu puta tako da ih više i ne primjećujemo, ima efekat elektro-šoka! Prenemo se, dah nam se oduzme, potrese nas ta vizura koju nikada ranije nismo zapazili, a koja nam je bila neprekidno pred očima! Oštrina i britkost asocijacija, orošenim ponekad dahom melanholije, ponekad opet ubrizganim trnom ironije, nikada ne prelazi ni u dešperatnost, ni u lament, čak ni u cinizam – što je ekstremno rijedak kvalitet u savremenoj poeziji ogrezloj u namjerne jezičke grubosti i odsustvo emocionalnog rafinmana.

Čak i kada je riječ o nekoj vrsti programskih tekstova, smještenih na sam kraj ove fascinantne zbirke, Elma Selimi ne tone u površni entuzijazam i deklarativni optimizam, kakav se od njene mladosti zapravo i očekuje.

I eto, tu postaju aktuelne Platonova metafora pjesnika kao „frule bogova“, tema Velike Biblioteke, tema hakiranja! Kako je Elma uopšte napisala ove pjesme?! Odakle su Elmi Selimi stigle ove i ovakve pjesme!? Da li ih je hakirala, u stanju nekog transa, odnekud, sa nekog kosmičkog releja? Ili je bila izabrana da bude „božanska frula“?!

Kao ni najveći pjesnici koji nikada nisu ni znali ni mogli objasniti nastanak svojih najboljih pjesama (da su znali i mogli, pisali bi sve same takve vrhunske pjesme, a ne bi ih i sami smatrali neponovljivim čudom!), teško da bi i sama Elma mogla odgovoriti na ovo pitanje. Činjenica je da su mnoge od ovih pjesama zaista takve da se s pravom mogu ocijeniti kao vrhunska poezija. Ali, istina je uvijek nešto više nego puki zbir činjenica! Ono nemjerljivo, koje su filozofi označili pojmom imponderabilia, taj najvredniji kvalitet ove zbirke ostaje i dalje neprotumačen izvan konteksta izvorno naznačenog Platonovom alegorijom o pjesniku  kao o fruli bogova.

Odakle god stigle, ove izvanredne pjesme su u poetesi Elmi Selimi našle svoju pravu adresu, svoju autentičnu pjesničku frulu i virtuoznu interpretaciju. U ovom svjetlu postaje višestruko značajan podatak da je Elma ovu svoju zbirku naslovila pesudonimom Hakovanje rođenja… Sva je je prilika da je pronikla u enigmu sopstvenog rođenja (rođenja svakog od nas), kao svojevrsnog hakiranja – tamo, u Platonovom carstvu čistih ideja, gdje zajedno sa svim onim što će jednom preći u postojanje, borave i one najljepše pjesme koje samo rijetki među pjesnicima mogu otkriti i hakirati.

Ovom svojom izuzetnom zbirkom Elma Selimi se uvrstila u te izabrane, rijetke pjesnike čije se čudesne pjesme mogu porediti sa zvucima božanske frule.

Akademik prof. dr. Ferid Muhić

***

Elma Selimi rođena je 1997. godine u Tutinu, gde je završila osnovnu školu kao učenik generacije, dok je u Novom Pazaru završila srednju medicinsku školu, takođe kao đak generacije. Godine 2016. objavljena joj je prva zbirka pesama Nepotreban Ambijent . Osim poezije, piše eseje, besede i kratke pripovetke.

Zbirka poezije Nepotreban Ambijent odlikovana je književnom nagradom Najemotivnija ljubavna pjesma u kategoriji mlade nade ljubavnog pjesništva u Mrkonjić gradu 2017. Pesma „Velike sitnice“, iz istoimene zbirke, objavljena je u magazinu za kulturu i literaturu Safera Grbića Lacuna mag.

Pesme su joj objavljene i u: Antologiji poezije pesnika iz EX YU 1991–2017, Sombor, 2018; Antologiji poezije Gore, Prizren, 2018; Zborniku Kutija ljubavi, Beograd, 2018; Zborniku Tri boje svetlosti, Žitište, 2018; Zbirci poezije magazina Diwan „Sjene smo srebrene“, Luksemburg, 2018; Časopisu za kulturu i književnost Avlija, Rožaje 2017.

Časopis za umetnost i kulturu Zvezdani Kolodvor dodelio joj je Zahvalnicu za učešće u stvaranju antologije Džejms Džojs na mediteranu pesmom „Neko“ (Nepotreban ambijent), Beograd, 2018.

Elma je student medicine i psihologije. Slobodno vreme ispunjava i fotografisanjem; za nju fotografija predstavlja „neizrečenu rimu“.

Godina izdanja: 2018.
Format: 13 x 20 cm
Broj strana: 153 strane
Meki povez
ISBN 9788688895910