Pogledaj Korpu “Do svidanja, Avgustina” has been added to your cart.
4-portreta

Četiri portreta sa Kosančićevog venca

650,00 дин.

Ovaj roman, uz to što je psihološki (i u vezi s tim), može se posmatrati i kao pripovest o putu do samospoznaje, kao prica o ostvarivanju sopstvene sudbine, i to je njegov najdublji i ujedno najsuštastveniji sloj. Kao kod najboljih ostvarenja na tu temu, onih Hesea, R. Baha, ili Koelja, u „Cetiri portreta“ kroz kazivanje glavne junakinje pratimo njen put, kao i put ostalih aktera, u sebe – u srž svojih bica. Jer, lekcija koju je Marina Ana morala da nauci, baveci se psihologijom i astrologijom, je ta da nam niko drugi ne može biti smisao života. Smisao se traži u sebi i svojim sklonostima, sve ostalo je samo puki, neuspeli surogat tome. Tek kad covek ima sebe, on je potpun.

Dušan Varićak

Kategorija: Product ID: 1594

O knjizi

Kosančićev venac, najstarija kaldrma u gradu

Drugi roman pesnikinje Zorice Tijanić je višeslojna, emotivna priča o četiri dame, isprepletena skicama karaktera kroz žitije monaha i još nekolicine likova. Priča o psihologu koji veruje u snove i koristi astrologiju za brže odgonetanje ličnosti proživljavajući muke klijenata. Vremenski okvir romana je od proleća, zapamćenog po velikim poplavama, do jeseni.

Uvodni opis Kosančićevog venca jedan je od najlepših koje sam do danas pročitao.

“Kosančićev venac, najstarija kaldrma u gradu, mami Varoš kapijom koja ima osmeh tajanstvene dame.”

Čitava pripovest zrači svetlom toplih boja. Roman realistički slika današnje poimanje života, nudeći jedinstveno putovanje u dubine devojačke svesti kroz strahove, očekivanja i snove. Mnoge dame će se prepoznati u jednom od portreta, i nadam se izvući sebi odgovarajuće pouke.

“Samo neko ko bi me zagrlio toplinom duše uklopio bi se u moj obrazac života.”

Arhitektura rečenica u romanu daje sasvim neuobičajen ritam. Kratke, duge, srednje, kratke, duge – duge, kratke rečenice podsećaju na džez melodije velikih kompozitora koje, uz neminovno izazvane emocije čitaoca, vode stazom užitka. Verujem da će mnoge od njih ostati zapamćene po jedinstvenom izrazu i korišćene kao dodatak govoru, ulepšavajući svakodnevni život. Siguran sam da će poneka završiti kao posveta, ili ideja za osvešćenje, danas potrebnije nego ikad.

“I svađali su se do kraja života!”

“Prevelika očekivanja često su se završavala bolešću.”

Autor se uspešno uhvatio u koštac sa do danas nepomirljivim pojmovima – astrologijom i verom, devastirajući uvrežene predrasude, iznošenjem činjenica koje govore same za sebe. Uz to, roman povremeno peva pesme ljubavi protkane tugom, skoro je grafički urezujući, i neprestano slikajući kičicom srca.

“Čekala sam čežnjivo nekog takvog, ko bi mi pravio venčiće od poljskog cveća, i umesto na venčanje odveo me na neko krstarenje na kojem bismo ronili u dubini duše jedno drugom.”

Roman čije će čitanje svakog odvesti i na putovanje po sopstvenoj duši. Dužina putovanja zavisiće od hrabrosti svakog pojedinca da se prepusti sebi, jer mu nudi priliku da mnoge zablude osvesti po prvi put.

“Bedem stražara bio je postavljen na njenom srcu, samo da niko ne bi ponovo tu ušao i povredio je.”

Zoričino poimanje vere vodi nas na sam izvor hrišćanstva, nudeći svakome priznanje, pouku, pa samim tim i pokajanje grehova, koji će ponavljanje njih potpuno iskoreniti.

“Kako ću priznati sopstvene grehe, kada na njih već sada pomišljam?”,

“Ne osuđujem, jer ljudski je ne znati.”,

“Osetila sam ukus suza koje su krenule da čiste moju tugu.”

Čitajući saznaćete i za postojanje “čestica ljubavi”, koje se potpuno uklapaju u teoriju “Higsovih bozona” i ostalih “nano” čuda. Naučićete štošta o uticaju planeta, i podsetiti se “uštapa”, skoro zaboravljenog izraza neizbežnog u svakom kalendaru. Definitivno je ljubav potka ove tapiserije, koju ćete gledati i kada zatvorite oči, jer ostavlja neizbrisiv trag u svakoj duši.

“Da li bi me odvele njegove stope na mesto gde se sastaje duša sa srcem u ispovesti i priznanju…..?”

Za nas sentimentalno vaspitane, ovaj roman će postati još jedna od perli u ogrlici klasika, koja će trajati koliko i mi. Čitanje preporučujem ništa manje od čitanja dela Antoana Sent Egziperija, Gistava Flobera i Markiza de Sada. Siguran sam da ćete osetiti čistu umetnost u svakom njegovom delu neizmerno bogateći sebe.

Miroslav Lj. Ranković