Neznanje najviše usporava čoveka

Neznanje najviše usporava čoveka

Kao što smo rekli, sila koja usporava ljudsko kretanje je delom sila trenja, a delom negativna. Da bih ilustrovao tu razliku mogao bih, na primer, da navedem neznanje, glupost i slaboumnost kao neke od čistih sila trenja, ili otpora koji nema nikakvo usmerenje. Sa druge strane, nerealističnost, ludilo, autodestruktivne skolnosti, religijski fanatizam i slično su sve sile određenog karaktera, koje deluju u određenim pravcima. Da bi se smanjile ili u potpunosti prevazišle te raznovrsne usporavajuće sile, moraju se upotrebiti korenito različiti metodi. Znamo, na primer, šta neki fanatik može da uradi, pa se mogu preduzeti mere predostrožnosti, on se može prosvetiti, ubediti i možda usmeriti, a njegove mane pretvoriti u vrline; ali niko ne zna, niti može da zna, šta neki divljak ili slaboumnik može da uradi, pa čovek prema njima mora postupati kao prema masi, inertnoj, bez uma, koju su lansirali pobesneli elementi. Negativna sila uvek podrazumeva neku osobinu, neretko neku uzvišenu, mada loše usmerenu, koju je moguće preokrenuti na dobro; ali sila trenja bez pravca implicira neizbežan gubitak. Očigledno je onda da je prvi i opšti odgovor na gorepostavljeno pitanje sledeći: okrenuti sve negativne sile u ispravnom pravcu i smanjiti sve sile trenja.

Read more

Od dogmatizma do poštovanja pojedinca

Od dogmatizma do poštovanja pojedinca

Dakako, premda počivaju na istim temeljima, teološki i mehanicistički medicinski dogmatizam imaju različite pojavne elemente. Naime, u okvirima teološkog dogmatizma glorifikuje se božanska moć. U okvirima medicinskog mehanicističkog dogmatizma pak veliča se moć medicinske tehnologije. Da bi se ta glorifikacija više moći očuvala i potvrdila, uspostavljaju se kodifikovana znanja koja se ne smeju menjati. U okvirima teološkog dogmatizma, tako, pečat nedodirljivog koje se stalno reprodukuje imali su propisana crkvena učenja i rituali usvojeni na određenim crkvenim saborima i defi nisani u verskim spisima. U medicinskom dogmatizmu pak status nedodirljivosti poprimili su tumačenje čoveka prema kartezijanskoj paradigmi i njegovo sledstveno mehanicističko tretiranje, što se kontinuirano defi niše i utvrđuje na medicinskim stručnim skupovima i u takozvanim referentnim naučnim časopisima, a onda se i kodifi kuje u vidu takozvanih primera dobre prakse kojom se propisuju terapijske procedure koje će biti primenjivane kod relevantnih dijagnoza.

Read more